Warning: file_get_contents(): http:// wrapper is disabled in the server configuration by allow_url_fopen=0 in /home/bibleresources/public_html/scripturestudies.org/wp-content/plugins/morning_devotions/settings.php on line 48
Warning: file_get_contents(http://ip-api.com/json/216.73.216.225): failed to open stream: no suitable wrapper could be found in /home/bibleresources/public_html/scripturestudies.org/wp-content/plugins/morning_devotions/settings.php on line 48
9 Studeni
Jer tijelo se sa svojim željama suprotstavlja Duhu, a Duh tijelu; a to se protivi jedno drugome tako da ne činite ono što hoćete. (Gal. 5:17)
OVDJE se radi o velikoj i stalnoj borbi, premda nova volja ustrajava u podvrgavanju tijela, međutim smrtno tijelo, s obzirom da nije u stvarnosti mrtvo, stalno dolazi u kontakt sa svijetom i Protivnikom i time je onda stimulirano i nanovo oživljeno sa zemaljskim brigama, ambicijama, metodama, težnjama, sukobima i neposlušnošću prema našoj novoj volji. Nijedan od svetaca nije pošteđen takvih iskustava – borbe iznutra i izvana. To mora biti borba do kraja ili inače nećemo dobiti veliku nagradu za koju se borimo. Premda Novo stvorenje Gospodinovom milošću i obnovljenom snagom vlada nad smrtnim tijelom ipak taj sukob neće prestati sve do smrti.
9 Studeni
„Ne zapostavljajući svoje sastajanje.” ( Hebr. 10:25)
KAO što je David želio biti blizu šatora, blizu Gospodinu, tako bi smo i mi, članovi Ljubljenoga, trebali čeznuti za još bližim hodanjem s Bogom, blizinom njegove pripreme poklopca milosrđa, Krista Isusa. To će označiti želju za biti blizu članovima njegovog tijela, crkve, družiti se s njima, zato što je to predstavljeno sa „svetinjom“ šatora, koju jedino zavjesa dijeli od tog slavnog stanja s one strane. I zar nije tako da će tko god želi biti blizu Gospodinu i onih koji su u zajedništvu s njim, na tragu nove prirode, obratiti pozornost prednostima objavljivanja njegovih vrlina iskazivanjem njihove ljubavi prema braći i njihovom pouzdanju i vjeri u Gospodina i u njegovo svjetlo i mudrost i ljubav? R4260:5 (Himna 329)
