Warning: file_get_contents(): http:// wrapper is disabled in the server configuration by allow_url_fopen=0 in /home/bibleresources/public_html/scripturestudies.org/wp-content/plugins/morning_devotions/settings.php on line 48
Warning: file_get_contents(http://ip-api.com/json/216.73.216.228): failed to open stream: no suitable wrapper could be found in /home/bibleresources/public_html/scripturestudies.org/wp-content/plugins/morning_devotions/settings.php on line 48
17 Travanj
Pomazanje koje ste primili od njega u vama ostaje (1.Ivan. 2:27)
BLAGOSLOV i moć od Gospoda pratili su na neki način Davidovo pomazanje- kako, mi ne možemo razumjeti- omogućujući mu napredak u spoznaji itd., oblikujući ga i pripremajući za dužnosti službe za koju je bio pomazan. Zar to ne bismo trebali smatrati predslikom pomazanja koje dolazi na crkvu od vremena njezinog prihvaćanja od Gospoda? Naše pomazanje nije fizičko, niti su blagoslovi koje smo dobili materijalnog karaktera: ustvari mi rastemo kao Nova stvorenja u milosti i spoznaji i ljubavi; i mi ćemo prema tome kao nova stvorenja biti usavršeni u Prvom uskrsnuću i doći na prijestolje s našim Gospodinom i Učiteljem kao našom Glavom.
17 Travanj
„Ta promislite o onomu koji od grješnika podnese takvo protivljenje protiv sebe da ne klonete malaksajući dušama svojim.“ (Hebr. 12:3)
PRIČA o sramu našeg dragog Otkupitelja, kojeg je tako strpljivo podnio za nas, najdirljivija je, i najvjerojatnije je ukazivanje na nju i čitanje o istoj dovelo više srca do pokajanja od gotovo bilo čega drugog. No ona ne gubi svoju snagu niti kod onih koji su već prihvatili našeg Gospodina i otkupljenje koje donosi njegova krv; smekšava naša srca svaki puta kada razmišljamo o onome koji je od grješnika podnio takvo protivljenje protiv sebe, kad se sjetimo da on to nije zaslužio i da je to bilo dio njegove žrtve za nas. Apostol ističe jednu od svojih najsnažnijih pouka s tom temom, potičući da bi svi od Gospodinovih sljedbenika trebali razmotriti Kristovu blagost, strpljenje i patnje kako mi ne bi smo klonuli malaksajući dušama svojim, kad podnosimo relativno lakše nevolje dok nastoje hoditi njegovim stopama. R2313:5 (Himna 212)
