5 Lipanj

Tebi se, Gospode, utječem. (Ps. 31:1)

NE POSTOJI ništa što kršćanina stavlja u nepovoljniji položaj pred njegovim neprijateljima od toga da pusti, makar i privremeno, svoj stisak sidra vjere. Učinili li to na trenutak, tama se naprosto počinje skupljati oko njega: on ne može vidjeti svjetlinu Očevog lica, „ jer bez vjere nije moguće ugoditi Bogu;“ i dok on opet grabi sidro, sile ga tame žestoko napadaju sa sumnjama i strahovima, temeljeno uglavnom na njegovim ljudskim nesavršenostima, a za koje bi uvijek trebao imati na umu da su pokrivene haljinom Kristove pravednosti. Kako bi mir Božji vladao u našim srcima , nikada ne smijemo pustiti naše sidro, „niti trpiti Sotonine smrtonosne udarce koji žele poraziti našu hrabrost.“ Jezik naših srca bi uvijek trebao biti, „Da me i ubije, pouzdat ću se u njega.