30 Studeni

„Imajući i Velikoga Svećenika nad kućom Božjom, pristupajmo s istinitim srcem u punini vjere.“ ( Hebr. 10:21,)

DA  bi se dijete Božje približilo još više, i stalno imalo blagoslovljeno shvaćanje Očevog osmjeha odobravanja, ono mora imati savjest koja je bez prekršaja prema Bogu i prema ljudima—savjest koja uistinu može reći, ja težim činiti ono što bi trebalo biti ugodno Gospodinu, ono što je u potpunom skladu sa mojim savezom žrtve; i ja također težim činiti ono što bi trebalo s pravom imati odobravanje pravednih ljudi. Zapravo ništa manje od toga ni nije dozvoljeno onima koji su se posvetili biti članovima kraljevskog svećenstva, da žrtvuju svoje živote u Gospodinovoj službi da bi mogli vladati s njim. Nikada nemojmo zaboraviti da se onaj koji je počeo ovo dobro djelo u nama nikada ne mijenja, i da ako mi držimo naša srca u skladu s njim, ako je naša vjera i dalje čvrsta i jasna u veliko pomirenje učinjeno za naše grijehe, i ako stalno obnavljamo naše posvećenje njemu, čuvajući naše sve na žrtvenom oltaru, dopuštajući Gospodinu da on prigotovi žrtvu na svoj način, ne tražeći našu vlastitu volju, naš vlastiti put, nego jedino njegovu volju, mi imamo svaki razlog imati potpuno pouzdanje da će ovo dobro djelo u nama biti dovršeno, da ćemo s radošću ući u vječno kraljevstvo našeg Gospodina, i čuti njegove blagoslovljene riječi priznanja, „Dobro učinjeno, slugo valjani i vjerni!“ R5425:2,5 (Himna 241)