Warning: file_get_contents(): http:// wrapper is disabled in the server configuration by allow_url_fopen=0 in /home/bibleresources/public_html/scripturestudies.org/wp-content/plugins/morning_devotions/settings.php on line 48
Warning: file_get_contents(http://ip-api.com/json/216.73.216.79): failed to open stream: no suitable wrapper could be found in /home/bibleresources/public_html/scripturestudies.org/wp-content/plugins/morning_devotions/settings.php on line 48
24 Rujan
Tučem svoje tijelo i držim ga u pokornosti kao roba da… sam ne budem odbačen. (1.Kor. 9:24)
POSTOJI tendencija da se tjelesnost podigne iz svog stanja uračunate smrti pa zato nova priroda stalno mora biti na oprezu kako bi održavala svoju nadmoć, da bi se borila u dobroj borbi vjere i dobila nagradu kao pobjednik. Ove borbe novog uma protiv tijela su dobra borba u tom smislu što se bore protiv grijeha i slabosti koji pripadaju paloj prirodi. One su i borba vjere u tom smislu što je cijeli tijek života Novog Stvorenja pravac vjere kao što apostol kaže: “Živimo po vjeri a ne po gledanju.”… To je borba vjere i u tom smislu što nitko ne može nastaviti voditi tu borbu protiv svog tijela i njegovih sklonosti i želja ako ne pokazuje vjeru u obećanja i u Gospoda kao svog pomoćnika.
24 Rujan
„Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, i usnama kliktavim hvalit će te usta moja. Kad te se sjetim na postelji svojoj, za noćne straže razmišljam o tebi.“ (Ps. 63:5,6)
TKO GOD ima vremena za razmišljanje primit će veliki blagoslov ako svoje misli usmjeri prema Svemogućemu, priznajući njegovu dobrotu, nastojeći slaviti Boga zbog svih njegovih beskrajnih milosrđa, razmišljajući o Bogu za noćnih bdijenja…Trebali bi smo razmišljati o Bogu kao o personifikaciji svega što je pravo, ljubazno, dobro, mudro, u karakteru i u načelu. To bi nas trebalo potaknuti da budemo poput njega. Što više cijenimo plemeniti karakter tim ga više želimo oponašati. Što više vidimo Božjih moćnih djela u prirodi i njegovih milosrđa prema nama, u tom će ga omjeru naša srca i usne hvaliti. R5785:5 (Himna 334)















