22 Rujan

„Tada zapjeva Mojsije i djeca Izraelova ovu pjesmu Gospodinu: …Gospodin je moja snaga, on postade moje spasenje; On je Bog moj, i ja ću mu prebivalište pripraviti; Bog je oca moga, i ja ću ga uzvisiti.” ( 2. Moj:1,2)

AKO je bilo prikladno, kao što ćemo se svi složiti da je bilo, da Izraelci trebaju dati slavu Bogu zbog njihovog oslobođenja iz Egipatskog ropstva, mnogo je primjerenije da duhovni Izrael treba priznati još veće oslobođenje od Sotonine moći i ropstva grijehu a koje je ostvareno za nas kroz krv Janjeta Božjeg  koji je umro za naše grijehe. Ako su priprosti ljudi koji su bili u određenoj mjeri ropstva dugo vremena i koji nisu imali prednosti ovog Evanđeoskog doba  bili potaknuti zahvaliti se Gospodinu, koliko bi smo više trebali mi, koji smo okusili njegovu dobrotu, naviještati krjeposti onoga koji nas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo. (1.Pet. 2:9) Nikakvo čudo, stoga, da Biblija posvuda ukazuje na Gospodnji narod kao na sluge, službenike, istine, i objavljuje da Gospodin nije samo izvukao naše noge iz užasne jame i blata kaljužna grijeha i smrti, nego je uz to stavio u naša usta pjesmu novu, čak ljubaznu dobrotu našeg Boga. (Ps. 40:2,3) R3998:6 (Himna 79)