Warning: file_get_contents(): http:// wrapper is disabled in the server configuration by allow_url_fopen=0 in /home/bibleresources/public_html/scripturestudies.org/wp-content/plugins/morning_devotions/settings.php on line 48
Warning: file_get_contents(http://ip-api.com/json/216.73.216.228): failed to open stream: no suitable wrapper could be found in /home/bibleresources/public_html/scripturestudies.org/wp-content/plugins/morning_devotions/settings.php on line 48
22 Travanj
Ali kažem vam: za svaku beskorisnu riječ koju ljudi izgovore polagat će račun u dan suda. (Mat. 12:36)
AKO uslijed svakodnevne analize naših puteva, što je dužnost svakog kršćanina, otkrijemo da su u bilo kojem pojedinačnom slučaju naše riječi bile obeščašćujuće Gospodu, trebali bi smo se prisjetiti da u ime našeg Odvjetnika mi možemo pristupiti prijestolju milosti, objasniti našem Nebeskom Ocu da shvaćamo našu pogrešku, izraziti naše duboko žaljenje zbog propusta da iskažemo čast Njegovom imenu i Njegovoj stvari kroz sveti hod i ponašanje, i ponizno zatražiti da nam se grijeh ne stavi na račun nego da bude izbrisan kroz Njegovu milostivu pripremu za naše očišćenje kroz Krista, ponizno tvrdeći da je u Njegovoj dragocjenoj krvi sva naša nada i pouzdanje. Tako bi trebali polagati račun za svaku beskorisnu riječ; i našim riječima pokajanja nadopunjenima sa Kristovim zaslugama primjenjenima s vjerom bit ćemo oslobođeni.
22 Travanj
„Zato ću mu dodijeliti dio među velikima, i s moćnicima on će plijen dijeliti, jer je dušu svoju izlio na smrt i bio ubrojen među bezakonike; i sam je nosio grijeh mnogih i posredovao za bezakonike.“ (Iza. 53:12)
OTAC je jako dobro znao da će vjera i poslušnost njegovog Sina biti obilno nagrađeni. On je jako dobro znao da će Isusova duša, njegovo biće, sačinjavati žrtvu za krivnju Adama i njegove rase, i jako je dobro znao da će na koncu Sin vidjeti nagradu zbog tegobe svoje duše koja će ga zadovoljiti, koja će više nego nadoknaditi svaku kušnju, svaku suzu, svaku bol. I zar nije prekrasno da pozvani ovog Evanđeoskog doba mogu uzeti te iste utjehe i jamstva svatko k svom srcu, i znati da će sve zajedno raditi na dobro onih koji ljube Boga – pozvanih u skladu s njegovim naumom? Zar nije prekrasno da mi također imamo jamstvo da ako trpimo s njim da ćemo također i vladati s njim, da ako mi iskusimo tjeskobu duše u slijeđenju Otkupiteljevih stopa da ćemo imati više nego nadoknađeno zadovoljstvo i da Riječ Gospodnja to jamči? Svima koji prihvate Gospodnja obećanja u vjeri, stvar postaje sigurna – „Vjera se može čvrsto pouzdati u njega, neka dođe što treba da dođe.“ R3591:4 (Himna 111)
