22 Prosinac

„Gospodine, otvori usne moje, i usta će moja navještati hvalu tvoju.“ (Ps. 51:15)

OVAJ izraz podrazumijeva da nitko ne treba očekivati da ima ispravno otvaranje njihovih usta da navijeste hvale Gospodinove, i da šire poziv iz tame u njegovo čudesno svjetlo, ako Gospodin najprije ne otvori njihove usne sa svojim milosrđem i istinom; jer inače kako bilo tko može očekivati da govori radosne vijesti o velikoj radosti koja će biti za sav narod? To jednako podrazumijeva da bi svi koji su dobili oproštenje grijeha trebali biti takvog stanja duha da naprave potpuno posvećenje njihovog svega Gospodinu, i tada bi svi takvi trebali očekivati otpečaćivanje njihovih usana, da poruka Božje istine i milosti može poteći iz njih za pouku i blagoslov drugih – kao što je pisano, „Milina se izlijeva po usnama tvojim.“ „I stavi mi u usta pjesmu  novu, hvalu Bogu našemu.“ Premda su ovi stihovi posebno prikladni za našeg dragog Otkupitelja, oni su također prikladni svakom članu, „crkve koja je njegovo tijelo,“ i svi oni koji tvrde da su od „tijela“  a koji nikada nisu imali otpečaćene njihove usne da priznaju Gospodina  u skladu sa svojim mogućnostima, imaju razloga da dovedu u pitanje sve što se tiče njihovog odnosa sa Gospodinom. R3255:3 (Himna 319)