22 Studeni

„Zahvaljujući uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našeg Gospodina Isusa Krista!“ (Efež. 5:20)

ŠTO  se tiče dana nacionalne zahvalnosti, mi kao građani nebeskog kraljevstva, nemamo posebnu potrebu za njima; jer bi svaki dan za nas trebao biti dan zahvalnosti za sve – za napredak naše „svete nacije“ pod pravednim autoritetom Krista našeg kralja, za njen mir i radost i njenu slavnu nadu, za njene prednosti duhovnog prosvjetljenja i blagoslova, za savršenost njenih zakona i za oblikovanje njenog pravca i sudbine, i također za potrebnu stegu, koja ju treba pripremiti za njeno buduće uzvišenje i slavu. Neka narodi svijeta i manje prosvjetljeni Kršćani daju zahvalu, kao što nesumnjivo mnogi od njih i čine, iz iskrenog srca, za zajedničke blagoslove ovog sadašnjeg života – za zrak i sunčev sjaj i kišu, za obilne žetve i za razdoblja relativnog mira s okolnim nacijama. Da, blagoslovljen bio Bog, iz obilja njegovog milosrđa su ti bogati blagoslovi zajednički svima – pravednima i nepravednima – i dobro je da se skreće pažnja svim ljudima da si ih označe i razmisle o njima…I dok ih svijet tako označava i raduje se u njima, i u nekim slučajevima uzvraćaju hvale Bogu za uistinu slavne blagoslove zajedničke svima s kojima   naš ljubazan i dobronamjeran Otac pljušti  i na zle i na pravedne, neka se mi ne bi smo radovali samo u tim stvarima, nego također i u daleko uzvišenijim duhovnim milostima darovanima sinovima Božjim, zahvaljujući se uvijek za sve Bogu Ocu u ime našeg Gospodina Isusa Krista. R1490:1 (Himna 324)