21 Studeni

„Probudi se, ti što spavaš, i ustani od mrtvih – i zasvjetlit će ti Krist.“ ( Efež. 5:14)

KAD je vjerujuće, obraćeno, posvećeno, začeto, spavajuće „novo stvorenje“ bilo probuđeno – kad su oči i uši njegovog razumijevanja bile otvorene da vidi pravo stanje svijeta, i da prepozna sebe kao novo stvorenje u Kristu – njegova je sljedeća dužnost „ustati.“ Njegovo ustajanje od mrtvih označava aktivnost novog uma, nove volje, u usmjeravanju i upravljanju njegovog smrtnog tijela. To podrazumijeva napor; ulaganje sve snage novog stvorenja. Spavati ne zahtijeva napor, ili leći nakon što se netko probudi; međutim ustati zahtijeva korištenje svakog mišića. Ustajanje nije trenutačni čin, nego proces koji zahtijeva jedan pokret za drugim, sve dok nije u potpunosti ostvareno; jednako je tako i sa ustajanjem novog stvorenja iz mrtvih uvjeta grijeha i prijestupa protiv zakona pravednosti i istine i čistoće; to zahtijeva njegov svaki napor, i to je djelo vremena. Zaista, svi su iskusni Kršćani koji su slijedili Apostolov nalog da ustanu iz mrtvih utvrdili da je to zahtijevalo dane, mjesece, godine, snažnog naprezanja za uzdignuti se, iznad palih sklonosti svog vlastitog tijela, zajedničkih svijetu čovječanstva. On nalazi  da čak nakon što se u potpunosti ustao, tako da više ne radi namjerno grijeh, niti se suočava s njim u bilo kom smislu ili stupnju, on se i dalje mora čuvati kako ne bi bio uhvaćen od slabosti svog smrtnog tijela; ili privlačnostima svijeta; ili iskušenjima Protivnika; i tako se opet spotaknuti od neke stvari grijeha i smrti od kojih je ustao Gospodnjom milošću. R2967:1 (Himna 20)