Warning: file_get_contents(): http:// wrapper is disabled in the server configuration by allow_url_fopen=0 in /home/bibleresources/public_html/scripturestudies.org/wp-content/plugins/morning_devotions/settings.php on line 48
Warning: file_get_contents(http://ip-api.com/json/216.73.216.225): failed to open stream: no suitable wrapper could be found in /home/bibleresources/public_html/scripturestudies.org/wp-content/plugins/morning_devotions/settings.php on line 48
15 Studeni
Ko govori da u njemu stoji , taj treba tako da hodi, kao što je on hodio. (1.Ivan. 2:6)
ON treba hoditi kao što je naš Gospodin hodio, po Njegovom općenitom vladanju, i odnosu prema svemu što je dobro, i sukladno tome da izbjegava sve što je zlo. On treba hoditi što je moguće više Isusovim stopama. To, međutim ne znači da bi on trebao a niti da može, u nesavršenom tijelu, biti savršen poput svog Gospodina, koji je čak i u tijelu bio savršen. To znači ono što gore stoji, da trebamo hoditi kao što je on hodio – na isti način, u istom pravcu, prema istoj oznaci i standardu kojeg je On priznao i uspostavio.
15 Studeni
„Poravnite staze nogama svojim, da se hromo ne iščaši.“ ( Hebr. 12:13)
ŠTO apostol zapravo misli? On ne misli da bi smo trebali lopatom poravnavati naš put, niti on ukazuje na naše doslovne noge. Svi će se složiti s time. Očito je da apostol naučava da svatko od Gospodinovih ovaca ima manje ili više zemaljskih mana (nesavršenosti), a posljedica koje hromosti je da imaju poteškoće u vezi stalnog napretka u hodanju stopama našeg Gospodina. On nas potiče na to da kada utvrdimo koje su naše slabosti, fizičke i mentalne, da bi smo onda trebali nastojati oblikovati naš životni pravac u skladu s time, kako bi smo onda bili u stanju nadvladati poteškoće na putu i Protivnikova opsjedanja. Mi poravnavamo svoje staze izabirući takav pravac koji neće nepotrebno pojačati i nadražiti naše slabosti, i tako nas učiniti još više kljastima. Mi trebamo nastojati nadvladati hromost, i dok to činimo, ne se samo moliti, „i ne uvedi nas u iskušenje,“ nego nastojati na svaki način izbjeći iskušenje. Kako ćemo to učiniti? Mi odgovaramo, pokazivanjem naše volje, naše odlučnosti – mentalnim odlukama; ili drugim riječima, dajući zavjete ili svečana obećanja Gospodinu glede naše odlučnosti da preduzmemo odgovarajući pravac. Bilo tko, dakle, tko je slijedio apostolov nalog u našem tekstu dao je zavjete Gospodinu, koje bi trebao vjerno izvršiti, da bi se pokazao pobjednikom i imao božansko priznanje. R4348:2 (Himna 135)
